Nekoliko mjeseci nakon ženidbe, jedan Plavljanin je odveo ženu do ispred kuće njenih roditelja.
Zbog ružnih riječi, koje mu je tašta uputila, kada joj je kćerka pobjegla za njim, nije htio da uđe u kuću sa njom.
Tašta je to gledala s pendžera i zvala ga riječima:
“Hajde jaden zete, ulježi u kuću, da mi se komšinke ne sladu. Znam da si ljut na mene alj, ket sem ja pojela govno, pričajući svašta za tebe, moš i ti vala popit kahvu u ovu kuću”.
Iz knjige Plavsko gusinjski biseri, rahmetli Ibrahima Rekovića
