Crna Gora ni izbliza ne koristi potencijale ljekobilje koje raste na njenim prostorima, a uz ozbiljnu organizaciju koja je postojala u vrijeme SFRJ, otkupa i proizvodnje, mogla bi danas da u velikoj mjeri puni državni budžet. To tvrdi mladi travar Almir Jasavić, koji je i rukovodilavc prve apoteke koja je u tom sjevernom gradu otvorena kroz međunarodni projekat (EU) pod nazivom “Uzgoj ljekobilja i aromatičnog bilja”.
On za Portal RTCG priča da je to projekat koji je sprovela Opšina Plav, i zahvaljujući kome je njemu na pet godina ustupljen prostor za apoteku ljekobilja.
“Apsurdno je da Crna Gora uvozi ljekobilje koje se prodaje po apotekama zdrave hrane, a mi ga imamo u izobilju. Kada bi Crna Gora organizovala jedan institut tipa Josifa Pančića, mogla bi da prikuplja, proizvodi i izvozi ljekobilje i preparate na bazi prirodne medicine, koji bi joj pola državnog budžeta napunili”, smatra ovaj mladi travar.
Almir kaže da se od djetinjstva, uz svog oca koji je bio agro inženjer i rukovodilac zadruge, zaljubio u prirodu, u planinu i ljekobilje.
“Ovaj oprojekat sam dobio prije dvije godine, na period od pet godina. Mnogo prije toga sam počeo da proučavam ljekobilje, i danas u našoj apoteci koja jedinstvena u Crnoj Gori i šire, možete naći oko 150 vrsta artikala sa netaknutog prostranstva Prokletija”, kaže Almir.
On ističe da biljni potencijal Crne Gore ne samo da je neiskorišćen, nego je i neispitan, tako da postoje neke endmske vrste koje rastu u Crnoj Gori, i kojih nema na širim prostorima ne samo Balkana, nego i dalje.
“Prema mojim saznanjima u Crnoj Gori ima oko 850 biljnih vrsta. Imate nekoliko individualnih travara i prikupljača bilja na čitavom sjeveru, ali organizovanog prikupljanja i otkupa nema nigdje i to je žalosno. Znate li koliko samo svake godine propadne ljekovitog bilja na našim planinama”, priča Almir.
On tvrdi i da ne postotji zainteresovanost institucija da se ova oblast uredi i da se otvori nekoliko pogona za preradu ljekovitog bilja.
“Ne mogu da vjerujem da se pored ovog obilja i bogatstva niko nije zainteresovao za ljekovito bilje i njegovu eksploataciju. Ovo je, najednostavnije rečeno jedan divni zeleni rudnik koji niko ne koristi, makar ne na pravi način”, priča Almir.
On je siguran da će ovo biti njegov životni poziv, i kakav novi izazov u životu d abude imao, ljekobilje nikada neće zapsotaviti.
“Svijet se sve više okreće prirodnoj medicini, i umjesto da ovo bogatstvo izvozimo, mi ga uvozimo. To je apsurdno”, smatra ovaj mladi čovjek.
On sugeruiše da je u Crnoj Gori neophodno raditi na otvaranju manjih pogona za preradu ljekobilja, jer je to mnogo unosnije od izvoza sirovine.
“Ovdje imamo sve, i ta proizvodnja bi bila daleko jeftinija nego u nekim drugim zemljama. Mnogi naši ljudi kada kupuju neki uvozni preparat na bazi bilja, i ne slute da je sirovina za njegovu proizvodnju možda sa ovih prostora. Kolike troškove onda ima taj proizvođač. A ovdje bi sirovinska baza i finalizacija mogli biti na jednom mjestu. Još kada bi se otvorila neka klinika za liječenje prirodnim preparatima, kakvih po zapadu ima. Recimo u ovakvom ambijentu, kao što je Plav. Šta bi to značilo za Crnu Goru?” – zagledan u planine koje se uzdižu i ogledaju u vodama Plavskog jezera.
On sjeverne krajeve vidi kao veliki potencijal u tom pogledu, koji što prije treba početi koristiti.
“Neophodno je pri tome znati na koji način, kada i kako brati bilje. Treba imati znanja o tome. Na taj način bi spriječili da dođe do eventualnog iskorjenjivanja nekih biljnih vrsta. Ljudi selektivno beru neke biljke u prekomjernim količinama, nestručno, remeteći prirodnu ravnotežu”, upozorava.
On apeluje da se nakon formira nekoudruženje na nivou države, uspostavi saradnja sa resornim ministarstvima, poljoprivrede i zaštite životne sredine, upravo u tom cilju.
“Mora se donijeti neka regulativa. Ljekobilje je sačuvani i skriveni adut Crne Gore, i treba ga zaštititi i pravilno koristiti. Samo odavde, od Plava do Berana, moglo bi ko zna koliko berača da se uposli i familija da na taj način zarađuje. Naravno, uz izgradnju malih pogona za preradu. Crna Gora treba da iskombinuje izvoz sirovine i finalnu proizvodnju”, kaže Almir. On za sada ne vrši otkup. Za svoje trenutne potrebe može i sam nabrati nephodne biljke. Ako se, međutim njegovi planovi realizuju, već u narednim godina razviće mnogo ozbiljniji posao na čitavom sjeveru Crne Gore.
Poznavaci prilika ukazuju na apsurdnu situaciju da Crna Gora po resursima pripada bogatim takozvanim florističkim regionima. Po broju zastupljenih biljnih vrsta koje se mogu koristiti za liječenje, ona je na trećem mjestu u Evropi. Sjever naše države posebno je bogat endemičnim i rijetkim vrstama flore. Ne tako davno pelin, nana, lincura, bijeli ili sljez donosili su Crnoj Gori milione dolara od izvoza. Ljekobilje se danas uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i njihovog edukovanja. Plavljanin Almir Jasavić spreman je da radi na tome da se to promijeni.
Izvor: Tufik Softić/Portal RTCG
