Za Antenu M piše: Boban Batićević
U ovako dramatičnim trenucima, u kojima se, kako je govorio Bloh – „istorijsko vrijeme ubrzava“, odluke jednoga čovjeka često određuju sudbinu cijeloga društva. Prethodnih je dana, zahvaljujući rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora i prirodom nataloženih trodecenijskih problema Crne Gore, domaća i regionalna javnost za donošenje te odluke opredijelila dr Dritana Abazovića, lidera izborne koalicione liste „Crno na bijelo“.
Abazović, koji je jedan od najmlađih crnogorskih političara i predvodnik mlade građanske partije URA, dobio je najteži zadatak u životu – da odredi dalju sudbinu Crne Gore. Iako je tokom izborne kampanje koju je od svih partija njegova lista odradila najmodernije, gotovo konstatno isticao da će oni biti „game changeri“, zasigurno nije ni sanjao da će se sav talog tridesetogodišnjih problema Crne Gore sručiti baš na njegova pleća.
Abazovićeva pozicija veoma je delikatna. Polovi koji ga pritiskaju na saradnju veoma su daleko od onoga što on promoviše kao idelanu sliku Crne Gore. S jedne strane ima umornu i istrošenu, lošim kadrovskim rješenjima i aferama izrovanu bivšu vlast koja se nije smjenjivala od 1989. godine, a koja je uz to nedvosmisleno građanski, prozapadno i pro Nato profilisana te jednu klero-nacionalističku, otvoreno četničku, prorusku i velikosrpsku skalameriju, trenutno spin savršenstvom „novooslobođenih“ medija i izborom razboritoga menadžera, umivenu i obrijanu od ravnogorskoga imidža. Svjestan je Dritan Abazović težine toga izbora, zato od njega još nijesmo čuli konkretan odgovor na pitanje – kako će izgledati nova vlast i kako misli da sa samo četiri mandata može kontrolisati anticrnogorsku i antigrađansku zvijer koja je mobilisala trećinu cjelokupne biračke volje u Crnoj Gori. Čini se da Dritan Abazović i ljudi bliski partiji URA koji svojim kapitalom, medijskim arsenalom i savjetima utiču na njene poteze, nijesu imali druge strategije za ove izbore nako da oburdaju dosadašnju vlast što odlično reflektuje njihov slogan „neka padne, da osvježi“.
Što poslije i kako otvorenim velikosrpskim nacionalistima i promoterima četništva skinuti kokarde i metnuti bedževe Evropske unije, nijesmo uspjeli saznati ni nakon ovih izbora. Osvježilo jeste, ali prijeti da zastudi sibirskom hladnoćom.
Istup predśednika Crne Gore Mila Đukanovića, u kojemu je smjenu vlasti predstavio kao demokratsku realnost, još je više usložnio Abazovićeve dileme. Đukanović je njemu i njegovim mecenama oduzeo izuzetan retorički argument o „Čaušeskuu“ i „Lukašenku“ koji će i po cijenu krvoprolića ostati na vlasti, s kojim su baš oni koji ga najviše „uče“ zasipali strane ambasade u Crnoj Gori. Đukanovićevo, vojnim rječnikom iskazano – povlačenje linije fronta, ostavilo je Abazovića na brisanome prostoru đe po njemu sa svake bande vrše śever kao kroz Ćemovsko polje. No zbilja, i najmanja moć imaginacije i predviđanja budućih događaja na osnovu dosadašnjeg minulog rada velikosrpskog bloka i nekoliko postizbornih događanja i atmosfere straha sa slavlja, smatramo da Abazović ipak ima olakšavajuću okolnost. Svu sudbinu budućnosti Crne Gore može podijeliti sa svojom listom i simpatizerima kolaicije „Crno na bijelo“ i tako ispoštovati predizborno i postizborno obećanje da neće ni s Demokratskom partijom socijalista, ni s onima koji hoće „Veliku Srbiju“.
To znači da Abazović može formirati manjinsku Vladu koju će sastaviti po svojoj želji, a za koju bi mu podršku dao prozapadni i pro Nato blok, koji je najbrojniji u ovome sazivu Parlamenta. Tim aktom Abazović bi postigao naizgled nemoguće – smijenio bi DPS i istovremeno izbjegao saradnju s političkim savezom iza kojega stoji Amfiolohije Radović s čitavom velikosrpskom mašinerijom kagebeovske profilacije. U tu Vladu eksperata mogao bi pozvati predstavnike svih naroda u Crnoj Gori i time postići efekat širokoga nacionalnog konsenzusa. Neka uslov za podršku manjinskoj Vladi bude ugovor da će potpisnice podrške podržati sve napore Abazovićeve liste da očiste Crnu Goru od evidentnog kriminala i korupcije unutar dosadašnje vladajuće većine. Možda je ovo naivno gledište, ali neka on postavlja uslove svima, ako je već u predizbornoj kampanji rekao da „Crno na bijelo“ ima mogućnost da sastavi ne jednu, nego tri Vlade.
Pokrivanjem svih resora vlasti kadrovima „Crno na bijelo“ izbjegla bi se preorijentacija crnogorske politike, dok bi na ključnim mjestima kao što su Ministarstvo odbrane te Ministarstvo unutrašnjih i Ministarstvo vanjskih poslova uz kontrolu svih bezbjednosnih struktura, došla politička opcija koja makar tvrdi da ne misli loše Crnoj Gori. Pored toga, Ura bi imala priliku da prekontroliše rad dosadašnje vlasti i eventualno otvori afere od čijih bi raspleta pokupila velike političke poene. Pošto tvrdi da Crnu Goru želi osloboditi kriminala i korupcije, lakmus papir za Abazovićevu odluku može biti određenje prema sudbini Svetozara Marovića. Da li će koalicija „Za budućnost Crne Gore“ na kojoj se nalazi i Šešeljev ogranak u Crnoj Gori i koju predvodi Amfilohije Radović podržati njegovo izručenje Crnoj Gori, iako je Marović podržao tu listu preko skajp uključenja? Potom, da proba i DPS, Abazović bi manjinsku Vladu mogao usloviti izglasavanjem Zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Formiranjem manjinske Vlade, Abazovićevo ime ostalo bi zlatnim slovima ispisano u stranicama svake buduće Istorije Crne Gore jer je kao što smo već rekli – učinio nemoguće – smijenio DPS i zadržao uzde Crne Gore u crnogorskim rukama.
Svaki drugi scenario djeluje mnogo zabrinjavajuće. Znatno lošiji rasplet od gore navedenog ogledao bi se u manjinskoj vlasti koalicija „Crno na bijelo“ i „Mir je naša nacija“. Ova druga koalicija, koja ne krije svoje simpatije prema Amfilohiju Radoviću, dosta ideološki odudara od Abazovićeve liste iako prividno liče. Stožer „Mira“, Demokratska Crna Gora, još se od svog osnivanja nije izjasnila ni o jednom gorućem pitanju crnogorske politike izuzev izlivanja demagoških fraza o saniranju ekonomije i o tome kako se svi trebamo voljeti iako se ne volimo. Pa i pored toga, ukoliko bi Abazovićeva lista pokrila pomenute vitalne grane vlasti, koalicija „Mir je naša nacija“ koja je i pored savršene demagogije i rukoljubstva Amfilohiju Radoviću ipak uspjela izgraditi kakav-takav građanski imidž, mogla bi biti donekle kooperativna. Dobili bismo čudnu Vladu, svojevrstan hibrid mekih suverenista i mekše opcije koja naginje srpstvu, ali i izbjegli ulazak u vlast najradikalnije političke opcije na crnogorskoj političkoj sceni.
Treći scenario bio bi poguban. To je formiranje vlasti s listom koju su sastavljali popovi Amfilohija Radovića a podržale sve rusko-velikosrpske strukture na Balkanu.
Znajući motive Demokratskog fronta bez kojega bi koalicija „Za budućnost Crne Gore“ izgledala kao istorija bez činjenica, Urino pokrivanje vitalnih mjesta – Ministarstva odbrane i Ministarstava vanjskih i unutrašnjih poslova te bezbjednosne agencije u ovome scenariju izgleda neizvjesno. Čega gođ bi se dohvatili Amfilohijevi kadrovi, njihova misija ogledala bi se u izvršavanju onoga što on radi od svog ustoličenja – srbiziranju Crne Gore i uništenju crnogorskog i građanskog identiteta. Tu su scenariji različiti – od inženjeringa za budući popis na kojemu bi se uvođenem dvojnih državljanstava sa Srbijom, crnogorski nacion sveo na manjinu, do toga da bi Amfilohijevi kadrovi sprovodili prosvjetnu i kulturnu politiku ove zemlje. Sudeći po sudbinama Herceg Novoga i Budve, brzo bismo se transformisali u novu Republiku Srpsku ali sa velikim postotkom Bošnjaka, Muslimana i Albanaca što po velikosrpskom iskustvu otvara novu Pandorinu kutiju Balkana. Crnogorci bi putem pravoslavlja bili izloženi neprikosnovenoj asimilaciji.
Ako se Abazović zanosi mišlju da on i njegova lista imaju snage da obuzdaju povampireni velikosrpski program i da će s četiri mandata balansirati grupaciju iza koje stoji druga, mnogo veća i Crnoj Gori nenaklonjena država, onda Abazović nije sazrio kao politikolog. Podśetiše me analize novooslobođenih analitičara s novooslobođenih medija koji često govore ono što Ura na kraju i učini, o tome kako će nova većina biti posvećena boljitku Crne Gore, na predvečerje Hladnoga rata. Tada je Zapad računajući na Staljinovu kooperativnost računao da će „demokratskom voljom naroda“ odrediti sudbinu centralne Evrope. Koliko su Sovjeti bili kooperativni i „demokratični“ poznato je po sudbini Čehoslovačke i Mađarske. Upravo sad imamo situaciju koja naliči.
Zapadni ambasadori u Crnoj Gori i prozapadna manjina u novoj crnogorskoj parlamentarnoj većini smatraju da će paktiranjem s proruskim i provelikosrpkim te najradikalnijim političkim akterom u Crnom Gori sporvesti demokratske reforme! Gospodo, računica vam je zabrinjavajuća. Podśećam Dritana Abazovića politikologa, kojemu je ličnost američkoga diplomate Džorža Kenana itekako poznata da se priśeti njegovog slikovitog opisa ruske taktike kooperativnosti koju je okarakterisao kao „smokvin list“ ruskog imperijalizma, čiji je uvid u potpunosti promjeno zapadnu platformu prema sovjetskoj politici. Dritan Abazović je na presu organizovanom dan nakon izbora izjavio da neće biti ni za Veliku Albaniju ni za Veliku Srbiju. U tome ga u potpunosti podržavamo. Ali kojom strategijom to da izvede ne znamo.
A ne znamo zna li i on? Zato i pišemo ovaj tekst, da shvati, da sa onima koji sprovode klrikalnu (kontra)revoluciju i vrijeđaju najbrojniji narod u Crnoj Gori da su Đilasova kopilad, Milogorci, Sekulini izrodi i volovi, nema saradnje. Jer većinska građanska Crna Gora na njih gleda sa zebnjom! Simpatizeri tih ljudi prebijaju muslimane, prijete Srebrenicom i izazivaju teror koji prati agresivna propaganda napada na sve ono što nije na liniji pravoslavlja i srpstva. Neka se stavi Dritan Abazović u poziciju više od 60% stanovnika Crne Gore koji ovih noći ne spavaju od četničke muzike i kolona koje ljudima prijete izgonom iz matične zemlje. I ne, gospodine Abazoviću, i svi novooslobođeni analitičari i mediji, ne stoji UDBA iza onih ekscesa, jer da je ta UDBA toliko jaka, DPS nikad ne bi izgubio izbore, niti biste vi bili u prilici da formirate vlast. Strah koji šeta među stanovnicima Crne Gore posljednjih noći plod je mrziteljske misije onih koji stoje iza koalicije „Za budućnost Crne Gore“. Iako cijeli prethodni mandat nijeste dolazili na posao, a primali ste platu i koristili službeni telefon, zasigurno ste ispratili izjave poslanika Demokratskog fronta tokom tekuće godine.
Jesu li ono oni govorili kako ne mogu dozvoliti Bošnjacima i Albancima da im kroje sudbinu? A pođite još malo dalje u prošlost pa se priśetite izjave njihova duhovnog oca, odnosno Đeda, o tome kako je islam lažna vjera, a muslimani „poturice“ – lažni ljudi. Pjevaše li skoro ono njegovo sveštenstvo sa svojim mlađašnim jurišlijama – „leleču Turci, kukaju bule“? Gospodine Abazoviću, prvi put nakon 1989. godine mi ponovo čujemo gusle po trgovima! S balkona zgrada multietničke Crne Gore puštaju se na razglasima četničke koračnice, a traktori i kamioni s trobojkama hvataju počasne krugove. Znate li što to znači?
Miriše li Vam na predvečerje nečega? Možda je ovo farsa devedestih, ali gospodine Abazoviću, premnogo ovo liči na početak nemira u Jugoslaviji. Princip je u našem slučaju isti – kooptiranje Crne Gore u srpski korpus. Zato Vas molim da prilikom donošenja odluke o formiranju vlade imate sve ovo na umu. Nadam se da nećete dozvoliti da Vam buduće generacije nalijepe etiketu marionete jedne interesne grupe koja je velikosrpstvu poslužila kao onaj Kenanov „smokvin list“. Nećete valjda sebi priskrbiti ulogu naivca kojega su opasne strukture koje vršljaju Balkanom nasadile da preko njegove grbače sprovedu svoj nedosanjani naum. Ko se gođ s njima u kolo uhvatio, nije lijepo završio.
Zato zapamtite da većinska multietnička Crna Gora na Vas gleda kao na nekoga ko jedini u novonastaloj situaciji može spasiti ovu zemlju nemira i terora koji Vaši savjetnici sigurno ne vide. Vaši savjetnici i pomagači zaslijepljeni su frustracijom prema DPS-u te stvari gledaju iskrivljeno i emotivno. Pritom su toliko umišljeni u svoju pamet da svoje analize predstavljaju kao profetstvo. Njihova Atlantida u kojoj ćemo se svi voljeti i živjeti bez mafije, kriminala i korpcije s platom od 1000 eura, ne može se ostvariti s institucijama i partijama koje poriču genocid u Srebrenici i koje neskirveno reaktiviraju ideologiju Draže Mihailovića. Uostalom, mnozina iz koalicije „Za budućnost Crne Gore“ u svojim visokoparnim retoričkim proplamsajima rekoše kako je u Crnoj Gori konačno smijenjena vlast od 1945. godine. A nama je jasno da oni žale za onom vlašću što je 1944. godine krenula na put od Vezirova do Zidanoga mosta, kako to jednom lijepo zapisa Branislav Kovačević. Zato smatram da Vam nije teško odlučiti što ćete. Samo je pitanje smijete li. Građanska i proevropska Crna Gora biće uz Vas.
