Podgorica- Sudovi u Crnoj Gori u slučajevima deportacija izbjeglica Bošnjaka i Muslimana 1992. godine, izbjeglih iz ratom zahvaćene BiH nisu primijenili standarde Međunarodnog prava jer je ovaj slučaj imao oblike ratnog zločina, poručeno je danas u Podgorici, na konferenciji o deportaciji bosanskih izbjeglica u maju i junu 1992. godine iz Herceg Novog, javlja Anadolu Agency (AA).
 |
| Foto Adel Omeragić |
Crnogorska policija u maju i junu 1992. godine uhapsila je najmanje 66 civila, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i u svojstvu talaca ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Među uhapšenima, više od 60 civila su bili bošnjačke nacionalnosti, dok ih je nekoliko osoba bilo srpske nacionalnosti.
Većina izručenih odmah su ubijeni, ostali su ubijeni u logorima, a nekolicina je preživjela mučenje i na kraju su razmijenjeni. Još uvijek se za posmrtnim ostacima nekih žrtava deportovanih iz Herceg Novog traga.
Portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori, Tamara Milaš, podsjetila je da je samo 12 deportovanih osoba uspjelo da preživi mučenje u koncentracionim logorima, a posmrtni ostaci većine stradalih još nisu pronađeni.
“Ono što je nesporno, to je da je ovaj zločin dokazan, ali još nije kažnjen u skladu s međunarodnim i domaćim pravom. Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da nam imputiraju projektovani zaborav”, kazala je Milaš.
Devet bivših crnogorskih policajaca optuženih za deportacije oslobođeno je optužbi u novembru 2012. godine, nakon što je Viši sud u Podgorici presudio da, iako su hapšenja bila nezakonita, ona nisu predstavljala ratni zločin, a devet optuženih osoba nisu pripadale nijednoj strani u ratu u Bosni i Hercegovini.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama “jedina dobra vijest”.
Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4,13 miliona eura, što je, kako je navela, za crnogorske uslove bilo fer poravnanje.
“Osim naknade štete, Crna Gora, nažalost, nema čime da se pohvali”, ocijenila je Gorjanc Prelević.
Ona je podsjetila da Viši sud u Podgorici nije utvrdio da se radi o ratnom zločinu jer “optuženi nisu bili pripadnici oružanih formacija, niti su bili u službi bilo koje strane u sukobu“.
Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava, Nebojša Vučinić, kazao je da crnogortski sudovi nisu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se sve to dešavalo.
“Jer da nije bilo rata, ovo se ne bi desilo”, naglasio je Vučinić.
On je ocijenio da crnogorski sudovi vole “kreativno da tumače”.
“Kada zauzimate neki pravni stav ili zaključak, morate se pozvati na neki autoritet, neku prethodnu presudu, međunarodni ugovor ili zakon, na neki izvor prava. Ne možete sami da izmišljate pravni standard. Ovaj standard ne postoji u međunarodnom pravu”, istakao je Vučinić.
Prema njegovim riječima, suština je da su osobe koje su zakonito boravile u Crnoj Gori, nasilno vraćene na teritoriju gdje su im život i bezbjednost bili ugroženi.
Profesor na Pravnom fakultetu Milan Popović kazao je da ne zna da li će “do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran”.
“Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće”, dodao je Popović.
IZVOR: AGENCIJA ANADOLIJA
