Prenosi se da je jedan muslimanski vladar želio izgraditi džamiju u svom gradu i naredio je da niko ne smije učestvovati u izgradnji te džamije, ni novcem, ni bilo kojom drugom vrstom pomoći. Želio je da džamija bude izgrađena isključivo od njegovih sredstava. Tako je i bilo, on je izgradio džamiju i na njoj napisao svoje ime.
Međutim, jedne noći sanjao je kao da je melek sišao sa neba i obrisao vladarevo ime sa džamije, a napisao ime jedne žene muslimanke. Vladar se probudio iz sna razočaran, pa je odmah poslao nekoliko svojih vojnika da vide je li njegovo ime još uvijek na džamiji. Oni su otišli i brzo se vratili sa viješću da je vladarevo ime još uvijek na džamiji i da nije izbrisano. Njegovi savjetnici su konstatovali da su to samo zbrkani snovi.
Drugu noć vladar je sanjao isti san, pa je opet poslao vojnike da provjere. Oni su ga obavijestili da je njegovo ime i dalje na džamiji. Vladar se začudio, ali i naljutio zbog toga. I treću noć je sanjao isti san, ali je ovaj put zapamtio ime žene koje su meleki napisali na džamiji umjesto njegovog. Čim se probudio, odmah je naredio da mu dovedu ženu koju je sanjao. Kada su je doveli, vladar je pred sobom ugledao staru i siromašnu muslimanku koja je drhtala od straha.
Vladar ju je upitao da li je ona na bilo koji način pomagala u izgradnji džamije, a starica je odgovorila: ”Vladaru, ja sam stara i siromašna žena. Čula sam da si zabranio da bilo ko učestvuje u izgradnji tvoje džamije, pa kako ja da budem neposlušna svome vladaru?!”
Vladar je ponovo upitao: ”Tako ti Allaha, reci mi na koji način si učestvovala u izgradnji moje džamije?” Odgovorila je: ”Allaha mi, nisam ništa uradila u izgradnji tvoje džamije, osim…” ”Osim, šta?”, prekinuo ju je znatiželjni vladar. Starica je odgovorila: ”Osim što sam jedanput prošla pored džamije u toku njene izgradnje i vidjela sam jednog magarca, koji je korišten za nošenje drva i građevinskog materijala, svezanog za stub pored džamije, a nedaleko od njega bila je kanta puna vode. Životinja je nastojala da dohvati kantu sa vodom, jer je skapavala od žeđi, ali je nije mogla dohvatiti. Ja sam prišla, uzela kantu i prinijela je magarcu da se napije. Allaha mi, to je sve što sam uradila vezano za izgradnju džamije.”
Tada je vladar rekao: ”To je to! Ti si to uradila u ime Allaha i Allah je primio tvoje djelo, a ja sam gradio džamiju da bi ljudi govorili da je to vladareva džamija, pa Allah nije primio moje djelo.” Zatim je naredio da se izbriše njegovo ime a da se na džamiji napiše ime siromašne starice.
Stoga, ne podcjenjuj ni jedno dobro djelo, jer ne znaš koje djelo će te uvesti u Džennet i spasiti od džehennemske vatre.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Izvor:www.saff.ba
