Toliko je osvježilo da se zamalo zamrzla građanska
Crna Gora! Tako je advokatica i bivša potpredsjednica Pozitivne Crne Gore Azra Jasavić opisala
društveno-političko stanje u Crnoj Gori nakon avgustovskih izbora. U razgovoru
za Standard, bez dlake na jeziku, saopštila je, između ostalog, da bi na
očiglednu teokratizaciju, klerikalizaciju društva Crna Gora trebala da odgovori
objedinjavanjem svih građanskih snaga koji žele modernu, evroatlansku državu i
to BEZ IZUZETKA!
Da
počnemo „s kraja tanjeg“ – da li Vam je od 30 avgusta „osvježilo“?
Toliko je osvježilo da se zamalo zamrzla građanska
Crna Gora. Bolno otrežnjenje uspavane prozapade Crne Gore trebalo je da se desi. Vjerujem da se moderna
Crna Gora otrijeznila i shvatila u koji ambis nas gura destruktivna,
pseudo-gradjanska politika URE kojom upravljaju medijski tajkuni i antiratni
profiteri okupljeni oko koncerna „
Vijesti“. Znam da je tek sada crnogorskoj javnosti kristalno jasno koliko snage i žrtvovanja je trebalo
Pozitivnoj Crnoj Gori da se odupre tom pritisku i Crnu Goru zadrži na
evroatlanskom putu, čuvajući njen mukotrpno gradjeni, krhki gradjanski sklad.
Ono što je blagovremeno vidjela i spriječila Pozitivna Crna Gora sada vidi i
trpi cijela prozapadna Crna Gora, koja nažalost nije na pravi način razumjela
vizionarsku politiku Pozitivne Crne Gore. To otrežnjenje je bilo neophodno i
može biti blagotvorno za dalju demokratizaciju Crne Gore.
Da
li se uz “demontiranje” DPS-a demontira i Crna Gora?
Nova vlast ne
demontira režim DPS i njegov način vladanja. Naprotiv, nastavlja loše prakse i
urušava sva pozitivna dostignuća bivše vlasti, čime se demontira upravo gradjanska, nezavisna
Crna Gora.
Sve to čini: organizovanim a netransparentnim
zaduživanjem gradjana sa 875 miliona
eura; ishitrenim izjavama o gašenju nacionalne kompanije Montenegro Airlines
bez cost benefit analize, ne usvajanjem budžeta; upitnim privremenim
finasiranjem budžetskih jedinica; partijskim zapošljavanjem; teokratizacijom i
klerikalizacijom društva; gaženjem osnovnih ljudskih prava i sloboda;
uzdizanjem vjerskih sloboda iznad ostalih sloboda i prava gradjana, forsiranjem
vjerujućih hrišćana, čime se šalje jasna poruke nehrišćanima, ateistima,
agnosticima – da su gradjani drugog
reda. Igonorisanjem Crnogorske pravoslane crkve u postupku rasprave pri izradi
izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čime nova vlast negira
pravo na njeno postojanje, što se potvrdjuje i odlukom Vlade o suspendovanju
odluke o ustupanju parcele Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi za izgradnju hrama u Podgorici sa nemuštim
obrazloženjem. Kao aktivistkinju za zaštitu ljudskih prava i sloboda i
advokaticu, koja je od 90 tih godina uspješno vodila veliki broj slučajeva pred
domaćim i sudom u Strazburu, protiv diskriminacije Bošnjaka, Albanaca, Roma,
Srba, duboko me zabrinjava odnos nove vlasti prema pripadnicima Crnogorske
pravoslavne crkve, o čemu se mora jasno govoriti. Ovakvo postupanje je
diskriminatorno, suprotno Ustavu, Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava
i sloboda i svim medjunarodnim ratifikovanim aktima o ljudskim pravima i
slobodama koji tretiraju vjerska prava i slobode. Za nepun mjesec dana rada
Vlade, malo li je!!!!!
Kako
ocjenjujete, s pravne strane, usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovjesti?
Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti se moraju
posmatrati višedimenzionalno. Sa političkog aspekta posmatrano sve vjerske
organizacije moraju biti registrovane u Crnoj Gori, a svi vjerski objekti koji
predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore mogu biti u državnoj svojini i to saglasno političkim i pravno – istorijskim
okolnostima. Oko toga, po meni nema dileme, a o pravnim pitanjima, načinima na
koje to treba ostvariti možemo i moramo razgovarati, poštujući pravni poredak,
već iznijeti stav Venecijanske komisije a posebno postupak na osnovu kojih su
već upisana prava svojine na vjerskim objektima.
Oštro
ste kritikovali Vašeg bivšeg partijskog kolege Dritana Abazovića. Lider URE je
ustvrdio da je Pozitivna “kupljena” odstrane DPS-a. Vi ste žestoko odgovorili
da je to laž. U Crnoj Gori se olako lijepe etikete i optužuje se bez osnova. Da
li je ta tvrdnja dovoljna za tužbu?
Bivšeg kolegu Dritana sam prozvala da ne iznosi brutalne neistine o tobožnjoj kupovini
Pozitivne Crne Gore prilikom glasanja o Vladi izbornog povjerenja. Pozvala sam
ga da sa pozicije vlasti ispita i procesuira sve sto ima po tom osnovu, te da
nakon toga obavijesti crnogorsku javnost o rezultatima i konkretnim dokazima
ili prizna istoj toj javnosti da je
klevetao poslanike Pozitivne Crne Gore.
Pozitivna Crna Gora je 2016 godine, izborila i
glasala Vladu izbornog povjerenja, u
kojoj su bili predstavnici URE i dijela opozicije. Ta Vlada je omogućila uspješan nastavak
evroatlanskih integracija, spriječila rastakanje građanske Crne Gore i zadržala
njen prozapadni kurs. Glasajući za Vladu izbornog povjerenja, Pozitivna Crna
Gora je svjesno politički ginula, braneći gradjanski karakter Crne Gore, njen
nacionalni ponos, jer smo još tada predvidjeli i spriječili politički scenario
koji se danas sprovodi. Isti mediji koji danas olako pristaju na nestanak građanske Crne Gore, a čijim
interesima služi URA, plasirali su laži o poslanicima Pozitivne Crne Gore, sa
ciljem da ostvare svoj naum, a to je da bace modernu Crnu Goru na koljena.
Pozitivna Crna Gora na tom putu bila im je ozbiljna prepreka, zato su i
plasirali brutalne laži o navodnoj izdaji birača i korumpiranosti poslanika
Pozitivne. Jedini “ grijeh” Pozitivne Crne Gore kao istinske gradjanske
stranke, bio je što je tada politički vješto nadigrala neprijatelje građanske
Crne Gore, nedajući im da na političkom prostoru razgrnu strašni mrak srednjeg
vijeka, koji danas gledamo. Časni i čisti! Bez ikakvog interesa, lične,
političke ili kalkulacije po nekom drugom osnovu, donijeli smo odluku za
opstanak prozapadne Crne Gore, na koju smo posebno ponosni! Znali smo da naš
kratkoročni politički gubitak zbog takve odluke, jeste dugoročni istorijski dobitak
demokratske, evroatlanske, sekularne, antifašistčke, multikonfesionalne, nove i
slobodne Crne Gore. Nadam se da je danas jasno svim iskrenim patriotama koliko
je bila ispravna politika Pozitivne Crne Gore.
Pozitivna Crna Gora je osnovana sa ciljem da demokratizuje Crnu Goru, uspostavi punu
vladavinu prava, suzbije monopole, omogući depolitizaciju i profesionalizaciju
javne uprave, ubrza evroatlanske integracije i ulazak Crne Gore u NATO, dovede
do mirne smjene vlasti, ali da sačuva
gradjansku Crnu Goru, a ne da je demontira, što čini današnja Vlada. Novu Vladu
čine oni koji su, pored Darka Pajovića i Azre Jasavić, bili osnivači
Pozitivne Crne Gore. Ova partija je imala potencijal da izvede
demokratske promjene, ali je od svog osnivanja
bila pod stalnim pritiskom članova Savjeta Pozitivne, kojim su upravljali
medijski tajkuni i antiratni profiteri. Njihov cilj je bio da preuzimu poluge odlučivanja u stranci i da
sprovedu politički scenaro koji danas sprovodi URA, a što bi vodilo rastakanju gradjanske Crne Gore i preuzimanju
monopla od DPS za lično bogaćenje članova Savjeta, čemu danas svjedočimo.
Savjetu Pozitivne oštro se je suprostavio dio rukovodstva Pozitivne, zbog čega
je Savjet izvršio pritisak na onaj dio rukovodstva Pozitivne koji danas čini
URU. Nije tajna da su mladi ljudi u
Pozitivnoj, a koji su danas u najužem rukovodstvu URE, imali moju iskrenu
političku i ljudsku podršku, sve do momenta dok nijesu poklekli pritiscima
Savjeta, kada se Pozitivna dijeli i iz jednog njenog dijela izrasta URA. URA
vremenom postaje opasna politička igračka u rukama medijskih tajkuna, sa
ugradjenim tajmerom za rušenje gradjanskog koncepta Crne Gore, koji je nakon
poslednjih parlamentarnih izbora aktiviran uz pažljivo osmišljenu političku
ironiju, da se glasovima poslanika iz
redova crnogorskog i manjinskih naroda ruši gradjanska Crna Gora. Ta podla politička igra medijskih tajkuna je
konačno razobličena 29.12.2020 godine glasanjem u Parlamentu o izmjenama Zakona
o slobodi vjeroispovijesti, pri čijem donošenju je diskriminisana Crnogorska
pravoslavana crkva, uz istoveremeno odbijanje da se Predlog Rezolucije o
genocidu u Srebrenici uvrsti u dnevni red, uz opasnu tišinu nevladinog sektora,
koje grantovima hrani uspavana Evropa i obespravljeni poreski obveznici Crne
Gore. Pored opisanih snažnih udara na Pozitivnu Crna Gora ova partija je 2016 godine ipak uspjela da spriječi
politički scenaro koji se ovih dana sprovodi, a koji se davno planira u
geostrateškim centrima moći van zemlje, na štetu evroatlanske Crne Gore. Da je
politički scenario koji danas gledamo, uspio 2015 i 2016 godine, Crnoj Gori bi
trajno bila uskraćena šansa da postane članica NATO saveza, a što bi se
nagativno odrazilo na stabilnost Crne Gore i regiona. Zahvaljujući promišljenoj
i vizionarskoj politici Pozitivne Crne Gore naša zemlja je dio NATO saveza, jer su najveći protivnici
NATO – a koji danas čine vlast, potezima
Pozitivne dovedeni pred svršen čin, prihvativši nažalost samo formalno NATO
savez kao političku realnost.
Da
li ste imali kontakt sa Abazovićem od avgustovskih izbora do sada?
Da jesam, ako bi me smio čuti od svojih mentora koji
znaju šta mislim o njima, opet bih mu
savjetovala, kao i prilikom rascjepa Pozitivne, da se otarasi politički
sesilnih parazita i kukavica iz krugova medijskih tajkuna i antiratnih
profitera, koji ga besprizorno politički troše
za svoju ličnu korist. Ta politički kukavička družina, ne smije da izađe
na politički teren, jer izuzev novca kojeg su stekli služeći bivšoj vlasti i
mešetarenjima na berzi, gdje su ojadili i prevarili građane,
nemaju ništa drugo, a ponajmanje
stvarnog ugleda koji je potreban za političku utakmicu. Zato koriste mlade
ljude, pa pod plaštom pseudo – gradjanskih partija i kvazi demokratskih
promjena, sakrivaju jedini stvarni cilj, a to je da preuzmu dio monoplskog
kolača koji je bio u rukama DPS, radi ličnog bogaćenja. To je jedina i
prava istina aktuelnih političkih „promjena“. O tome
danas svjedoči „osvježena“ Crna Gora.
Dalje, i pored činjenice, da nijesam glasala
sadašnju vlast, jer odavno prepoznajem u njenom djelovanju političku platformu
neprihvatljivu mom svjetonazoru,
predložila bih bivšem kolegi formiranje manjinske vlade sa Demokratama i
predstavnicima manjinskih partija, uz podršku onih političkih subjekata, koji
su spremni na uspostavljanje pune vladavine prava i očuvanje građanskog
koncepta Crne Gore, a to podrazumijeva sve do čega drži ozbiljan svijet. To bi
omogućilo neophodnu deblokadu procesa u pravosudju.Tek tada bi URA mogla da
bude politički igrač promjena, a ne otirač medijskih tajkuna i Srpske
pravoslavne crkve, koji će biti odbačen kada ove snage ojačaju. Opasan ples
koji igra URA u teokratizaciji i
klerikalizaciji društva već zabrinjavajuće gazi osnovna ljudska prava i sloboda
i izaziva ozbiljne reakcije u crnogorskom društvu, koje će biti sve više
kordinirane i sinhronizovane, što je i neophodno, jer se tekovine demokratske i
antifašističke Crne Gore moraju braniti.
Kako
komentarišete to što su prve osobe Odbora za ljudska prava i slobode i odbora
za bebjednost i sigurnost Vučurović i Knežević?
Građani su na izborima rekli svoje. URA je jasno
saopštila svojim biračima da će ići sa Demokratskim Frontom. Poznato je da su
moji politički stavovi potpuno suprostavljeni stavovima Demokratskog fronta,
ali u Parlament Crne Gore su birani poslanici. Stvarni gospodari URE se u
Parlamentu nijesu mogli igrati kao što su to činili sa Vladom od koje su
stvorili političkog mutanta. Ako me pitate da li mi je logično da se na čelu
Obora za ljudska prava i slobode nalazi poslanik koji Paradu ponosa naziva “
Paradom srama” koji tvrdi da “ Crnogroci ne postoje”, koji negira genocid u
Srebrenici, reći ću vam da to ne samo da nije logično, već je i uvredljivo. Ali
šta može moj lični osjećaj i stav u ovom momentu da promijeni?! Do sledećih izbora, baš ništa! Mi živimo političku
realnost, koja može da nam se dopada ili ne, ali promjene su moguće samo na sljedećim izborima i to je jasno.
SPP
i BS su inicirali Zakon o negiranju genocida i Rezoluciju o genocidu u
Srebrenici. Da li može potreba za “demontiranje” režima koalicije Crno na
bijelo biti jača od vrijednosnih i etičkih normi pa usloviti odlaganje tog
izvjesnog lakmusa?
Oba prijedloga smatram politički ispravnim i
neophodnim. Negiranje genocida u pravnoj teoriji predstavlja njegovu posljednju
fazu. Predstavnici aktuelne vlasti negiranjem genocida u Srebrenici dodatno uznemiravaju, ne samo
pripadnike Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, već veliki broj zdravo mislećih
građana Crne Gore koji istinski osuđuju genocid u Srebrenici, kao i njegove
počinioce i nalogodavce. URA i Demokrate
se deklarišu kao građanske
stranke, pa je bilo prilike da sa riječi pređu na djela i podrže ove
prijedloge. Za ova pitanja nema izgovora i kalkulacija za nijednu istinski
demokratsku – građansku stranku. Nažalost nova parlamentrana većina je već 29
decembra 2020 godine, odbila da se Predlog
Rezolucije o genocidu u Srebrenici uvrsti u dnevni red, glasovima i ove
dvije stranke, koje u svojim redovima imaju poslanike Bošnjačkog naroda. Ova
činjenica potvrdjuje da se radi o
psedo-gradjanskim strankama, koje koriste upravo poslanike iz redova svojih
partija, koji dolaze iz manjinskih naroda
da glasaju protiv interesa naroda kojima pripadaju, koji na to bez samopoštovanja nažalost pristaju.Još
interesantinija politička priča razobličavanja pseudo – gradjanskih stranaka
vlasti može da se razvije oko predloga Zakona o negiranju genocida koji je
Stranka pravde i pomirenja, a za koju glasaju Bošnjaci, dostavila svojim
koalicionim partnerima iz URE na dalje procesuiranje. Odgovore na to pitanje da
li će URA uputiti ovaj predlog Parlamentu, te da li će uspjeti da ubijedi
svoje kolege iz vlasti da isti
izglasaju, ostavimo vremenu koje dolazi.
Da
li su pobjednici na izborima krivo shvatili suštinu takozvanog pomirenja u
Crnoj Gori? Kako se mogu pomiriti fašisti i antifašisti, kako se pomiriti sa
onim ko negira da postojiš?
Crnoj Gori je potreban široki konsenzus za njen
dalji demokratski razvoj, za jačanje gradjanskog sekularnog društva, za
ravnopravnost svih vjera, nacija…bez asimilacije i majorizacije bilo koje
vrste. Ne može se pomirenje medijskih tajkuna sa Srpskom pravoslavnom crkvom
smatrati pomirenjem u okviru pravoslavnog korpusa, samo zato što su uoči
poslednjih parlamentarnih izbora upravo pomenuti iz različitih razloga, imali
zajednički cilj da smijene bivšu vlast. Duboko podijeljenoj Crnoj Gori po
različitim osnovama jeste potrebno pomirenje koje bi bilo blagotvorno za sve njene građane. Šta čini nova vlast po
tom pitanju? Ministar pravde ignorisao
je Crnogorsku pravoslavnu crkvu u postupku rasprave oko izrade izmjena i dopuna Zakona o slobodi
vjeroispovijesti, a Vlada je suspendovala
odluke o ustupanju parcele Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi za izgradnju hrama u Podgorici. Da li je to put
pomirenje u okviru pravoslavnog bića u Crnoj Gori? Meni to ne liči na
pomirenje, već na dublje pravljenje razdora u pravoslavnom biću Crne Gore.
Takav pristup nove vlasti mora da se mijenja, to zna svaki dobronamjerni
građanin ove zemlje. Da li je sastav Vlade slika višekonfesionalne Crne Gore?
Složićemo se da nije! Vlada nema pravo na argument da su manjinske partije
odbile učešće u Vladi, jer u Crnoj Gori ima eksperata različitih konfesija koji
nijesu članovi manjinskih partija. Da li je Vlada ponudila bilo kom od
pomenutih značajniju poziciju u Vladi i o tome obavijestila javnost? Nije! Ne
zaboravimo da je Stranka pravde i pomirenja partija koju čine pripadnici
bošnjačkog naroda, članica pobjedničke koalicije Crno na bijelo. Ima li kadrova
ove partije u Vladi ??? Jasno je da nema! Dalje, Parlament je 29.12.2020 godine
usvojio izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti dok je odbio da u dnevni red uvrsti Prijedlog rezolucije o
genocidu u Srebrenici i Prijedlog Zakona o zabrani fašističkih, neofašističkih
i nacionalističkih vojnih formacija i upotrebe njihovih simbola. Zbog svega se
nameće logično pitanje, o kakvom pomirenju URA govori, sa kim se to ona miri i
zbog čega?
Da
li je CG potreban Zakon o lustraciji i ako jeste, da li on može poslužiti kao
pravn i mehanizam za revanšizam, s obzirom na to da je uglavnom tako bilo u
nekim državama gdje je sproveden?
Ako bi zakon sadržao odredbu da svi negatori
genocida treba da budu lustrirani, onda sam za takav zakon. U suprotnom takav
zakon bi mogao da bude zloupotrijebljen za revanšizam i političke progone.
Kako
komentarišete usvojeni Zakon o državnim službenicima i namještenicima?
To je radikalno nazadovanje u procesu depolitizacije
i profesionalizacije javne uprave, koja je zahtjev Evropske unije a i nasušna
potreba građana. Takav Zakon je URA, kao
stranka koja navodno drži do evropskih vrijednosti mogla da zaustavi.
Nažalost, ona je među prvima potpisala
prijedlog ovog Zakona i u faktičkoj ravni dokazala koliko drži do evropskih
vrijednosti.
Kako
Crna Gora da odgovori na očiglednu teokratizaciju, klerikalizaciju društva?
Koje su to snage?
Principom reakcije na tu akciju, i to kroz
objedinjavanje svih građanskih snaga u Crnoj Gori koji žele modernu,
evroatlansku Crnu Goru. Bez izuzetka!
Može
li samolustrirani DPS da bude neko ko će okupiti te snage ili je izgubio
kredbilitet, bez obzira na samolustraciju?
Demokratska partija socijalista je uradila puno na
emancipaciji crnogorskog društva i to su
benefiti, moramo priznati, koje uživaju svi gradjani. Istovremeno, nedovoljno
je uradjeno na uspostavljanju vladavine prava i osnaživanju privrede, borbi
protiv korupcije, istinskom privlačenju i poštovanju stranih investicija. Zbog
toga, za nijedno demokratsko društvo, nije dobro da bilo koja partija ima
podršku birača koja joj daje dominantnu političku snagu a koja pri tom štiti
monopole, a oko koje se okupljaju manji politički subjekti, koji nemaju značajni uticaj na donošenje
krucijalnih političko – ekonomskih odluka. Takvu situaciju smo imali zadnjih
decenija u Crnoj Gori i to je potrošen model, koji je kažnjen na poslednjim
parlamentarnim izborima. Demokratska partija socijalista te činjenice mora biti
svjesna. Ova partija je propustila par odličnih prilika za temeljnijim
reformama, koje nije imala snage, zbog raznih faktora rizika, da izvede. Zato
se političke karte moraju podijeliti u prozapadnom crnogorskom bloku, koji mora
ostati ujedinjen, ali sa drugačijim odnosima uticaja i političke moći. Ovo
posebno što su zahvaljujući DPS-u i medijskim tajkunima, okupljenim oko „
Vijesti“ u korjenu sasječeni svi opozicioni građanski politički savezi i
pojedinci, koji nijesu bili spremni da štite interese jednih ili drugih, a koji
su imali časne namjere i potencijal da služe isključivo građanima i Crnoj Gori.
Oni su mogli biti opoziciona respektabilna građanska alternativa, sa kojom bi
Crna Gora išla brže u korak sa modernim svijetom. Takvu sudbinu je doživio
Liberalni savez, Pokret za promjene i Pozitivna Crna Gora. To je možda bilo
dobro za DPS i medijske tajkune ali je sigurno loše za demokratsko sazrijevanje Crne Gore. No bez obzira na to, ovoj partiji
moramo priznati istorijske zasluge u obnovi nezavisnosti, očuvanju gradjanskog
mira u vrlo teškim regionalnim ratnim okolnostima, uspješno vođenoj spoljnoj
politici i sposobnosti da se dobro snalazi u opozicionim klupama, gdje mlade
snage pokazuju snažnu političku vitalnost zasnovanu na čistim
biografijama, koje u sinergiji sa iskusnim političarima te
partije, DPS i dalje čine respektabilnim političkim faktorom, koji ima
budućnost.
Vratili
ste se advokaturi. Šta Vas može natjerati da se opet politički angažujete?
Moja profesija mi je obezbijedila egzistenciju i
dala slobodu koju mi je politika privremeno ugrozila. Ne bih dozvolila da mi se
ospori pravo da sam ravnopravan građanin ove zemlje, sa manje prava od drugih.
To bi bilo pitanje mog opstanka i
opstanka moje porodice i njenog viševjekovnog trajanja na ovom prostoru, jer ja
ne odlazim, ja ostajem! Na ta pitanja ne bih odćutala, po cijenu ponovnog
odricanja i teškoća kojima sam u politici bila izložena, jer život sa
prihvatanjem diskriminacije i nije život
vrijedan življenja bez borbe za dostojanstvo i slobodu.
Izvor: STANDARD
