Nekada najtraženijem haškom bjeguncu Ratku Mladiću, sudije UN tribunala juče su potvrdile presudu kojom je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici, progon, zločine protiv čovječnosti, istrebljivanje i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Najviše instance na svjetskom nivou, poput predsjednika SAD-a Džoa Bajdena i generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga, sinoć su pozdravile presudu. Na regionalnom nivou, ipak, uslijedile su dijametralno suprotne reakcije javnosti. Sagovornici Gradskog portala smatraju da je ovakav epilog cjelokupne situacije očekivan, ali i da je odluka tribunala značajna sa simboličkog aspekta. Presuda je i prilika, smatraju, da konačno raskrstimo s duhovima prošlosti i da se okrenemo ka nekoj mirnijoj budućnosti.
Kada su posrijedi godine Ratka Mladića, pitanje da li će biti osuđen na 40 godina zatvora ili na doživotnu robiju ima gotovo identičan značaj, smatra srpska istoričarka Latinka Perović. Ipak, kako je naglasila, sinoćnja presuda zaokružuje zločin za koji je Mladić osuđen, kao nepopravljiv, zreo za potpunu osudu i odbacivanje zauvijek.
„Reakcije su različite. Smatram da je vrlo važno to što govorimo o pravnoj presudi, jer je Haški sud bio osporavan sve vrijeme od završetka ratova. Pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, optuženi su bivali izručeni, izdržavali su kazne, da bi se vratili ovdje i faktički doživljavali rehabilitaciju, učestvovali u političkom životu, životu vojske, objavljivali i promovisali knjige”, kazala jePerović za Gradski portal.
Upravo iz tog razloga, kako smatra, pravna presuda je od iznimnog značaja, jer u prvom redu obavezuje državu. Suština genocida, opominje Perović, vezana je za državnu politiku, a pošto nema bitne državne korekcije u toj politici, nema ni preispitivanja prošlosti, niti ima osude teških ratnih zločina koji su počinjeni devedesetih godina.
„Mislim da je vrlo važno to što je presuda izrečena sa stanovišta Haškog suda i mislim da ona obavezuje državu, jer je država, kroz osporavanje saradnje sa haškim sudom, u suštini branila politiku koja je dovela do tako teških ratnih zločina kakvi su bili u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu. Mislim da je to dobar znak i da je očekivanje u vladajućim strukturama, da će ta politika moći da ostane neoštećena, da će se heroizirati ljudi koji su odgovorni za tako teške zločine, ovom presudom na neki način dobilo ozbiljno upozorenje da to neće moći da se nastavi. Državama ostaje da iz toga izvuku zaključke za korekcije tih politika, što bi onda, naravno, uticalo i na politiku obrazovanja, na medije, te cijelu kulturu sjećanja”, poručila je Perović.
Ugledni jugoslovenski novinar i kolumnista Gradskog portala Boro Kontić kazao je da osjeća nemalu ličnu satisfakciju zbog presude. Ipak, boji se da će dio javnosti i dalje odbijati činjenice koje su iznesene na sudu.
„Nadam se da bi i ovaj događaj mogao biti tačka u kojoj se društva mijenjaju i počinju da prihvataju. Nisu osuđeni Srbi − osuđen je čovjek koji se zove Ratko Mladić, i to za konkretne zločine. To je lekcija za sve nas, možda i lekcija za Crnu Goru da se život ne može zasnivati na prećutkivanju i ignorisanju pravno utvrđenih činjenica. Jednostavno, društvo mora da se suoči sa tim kako bismo svi imali budućnost i kako bismo mogli da se bavimo i drugim stvarima, a ne samo ratovima i njihovim posljedicama”, naveo je on za gradski.me
I reditelj Dino Mustafić iskazao je nadu da će presuda Mladiću biti početak jedne nove epohe u BiH. Prve reakcije dijela javnosti su, kako je dalje naveo, bile očekivane. Tako, sem pojedinaca iz civilnog društva, gotovo niko iz političkog establišmenta Republike Srpske (RS) ni na koji način nije iskazao želju da se, nakon ove presude, RS suoči sa prošlošću i da otpočne jedan vrlo važan proces konstruktivnog dijaloga, koji bi trebalo da vodi ka kulturi povjerenja i pomirenja.
„Prve reakcije pokazuju da će, nažalost, ta kultura laži, poricanja i relativizacije činjenica i revizionističkog narativa još dugo biti konstanta RS, i to uz očiglednu podršku oficijelnoga Beograda, što je jedna od strategija jednog od bosanskohercegovačkih entiteta, koji uveliko, ovom politikom i odnosom prema bliskoj prošlosti, onemogućava normalan demokratski razvoj BiH i njen ulazak u krug civilizovanih evropskih zemalja”, pojasnio je on.
Sada, kada je sudska istina ustanovljena, presuđena i ozvaničena, smatraMustafić, predstoji veliki proces, posao pred svima onima koji žele dobro ovoj zemlji.
„A to je da se krene s jednom novom retorikom i obavezom da ovu presudu prihvatimo kao prostor u kojem se više nikada neće ponoviti okrutnost prema ljudima koji nose različitost u vjerskom i etničkom entitetu, u kojem čovjek više nikada ne smije postati nečovjek”, poručio je istaknuti reditelj.
To više nije obaveza prema žrtvama, zaključio je, već prema cijelom društvu, koje mora ostati humano i pravedno. Na neki način, to je obaveza da se užasi devedesetih godina iz Bosne i Hercegovine više nikada nigdje ne ponove.
