Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani
U srpskom svetu, Dritane – ahmače, Dritan može, možda, ako je lojalan, biti pekar, zidar, moler, fizički radnik, nadničar. Može, možda, ako je baaaš kao ti lojalan srpskom svetu, biti i neki lokalni službenik na periferiji državnog aparata ali bez mnogo pitanja i moći. Dekorativno.
I to je to.
Ali potpredsjednik vlade – ne.
Tu si se malo zaigrao.
Nuk ka shans, – rekli bi tvoji sunarodnici.
Tako je i sa Ahmedom. I Jozom. I Petrom, ako je Crnogorac. Jer Crnogorac je izmišljen, a izmišljen ne može postojati, a kamo li biti dopremijer.
To ti je, Dritane, srpski svet. Velika Srbija. Srbija do Tokija.
Zamisao je to o srpskom narodu kao nebeskom, od Boga darivanom posebnošću, koji je iznad drugih naroda. I baš zato što je takav, svi su protiv njega. Urotio se svijet vascijeli protiv tog nebeskog naroda al’ dżaba im, ništa mu ne može.
Zvuči li ti poznato?
Trebalo bi. Jer, ti si doktor političkih nauka.
Helem, kako god bilo, da te podsjetim sa dvije istorijske paralele.
Paralela prva
Evropa tridesetih godina prošlog vijeka. Progoni. Žute trake. Varšavski geto. Koncentracioni logori. Masovna ubistva i egzekucije. Masovne grobnice. Jasenovac. Holokaust.
Taj pir najnakaznijeg lica ljudske civilizacije morao je da zaustavi svijet. Saveznici, Normandija, Dan D, bombardovanja njemačkih gradova, … I kapitulacija.
Poznato?
Onda je, Dritane, svijet počeo da dobija humanije lice.
Ujedinjene nacije – globalno.
Komunizam i bratstvo i jedinstvo – lokalno.
Postojala je nada da se zlo što su ga svijetu prezentovali fašizam i nacizam prošlost, a da je svijet izvukao pouku i da fraza “Da se nikad nikom ne ponovi” nije mrtvo slovo na papiru.
I onda, taman kada smo, kažem, posmislili da je ljudska civilizacija prevazišla takve zločine i otvorila novu, civilizovaniju stranicu svoje istorije, posebno u Evropi, a da je nacionalozam prošlost jugoslovenskih naroda, došle su devedesete i Jugoslavija. Opet je zabludna ideja o velikoj državi jednog “posebnog” naroda morala do svog kraha da poluči progone. I Prijedorske bijele trake. I opsadu Sarajeva dugu 1525 dana. Pa koncentracione logore. Silovanja. Masovna ubistva i egzekucije. Masovne grobnice. Genocid u Srebrenici. Pa malo zatim Račak. Pa Rašku. Pa hladnjače u Dunavu. Pa …
I opet je krvavi zločinački pir morao biti zaustavljen silom. NATO bombama, razaranjem gradova, smrću nedužnih. I opet kapitulacija.
I onda opet nova nada. Nada da se nikad nikom neće dogoditi progoni, silovanja, etnička čišćenja, koncentracioni logori, genocidi, …
Haški sud, suđenja, presude, zatvori, rezolucije, Dan sjećanja, …
Da se nikad, nikom ne ponovi.
I neće. Jer će region biti dio EU. Naučili smo iz šanse propuštene devedesetih da su ratovanja i etnički sukobi dok drugi razvijaju privredu, ekonomiji, infrastrukturu, obrazovanje – samo propadanje. A dosta smo, vala, propadali. Na pragu smo EU. Gotovo je.
A onda si došao ti i na vlast u Crnoj Gori ustoličio protagoniste one zabludne ideje o velikoj Srbiji sa izmijenjenim nazivom – srpski svet – u kojem za tebe i mene nema mjesta baš kao što nema mjesta ni za koga ko ne pristaje da bude Srbin.
I opet nismo daleko, ako išta vidiš, od progona. Žutih, bijelih ili kakvih grugih traka. Opsada. Getoa. Etničkih čišćenja. Koncentracionih logora. Masovnih grobnica. Genocida.
Uvijek kada se zahukta nacionalistička, etnocentrična, fašistička ideologija rezultat bude isti. Historia magistra vitae est – istorija je učiteljica života, kaže stara mudrost. A ti ništa nisi naučio ili nemaš mudrosti da to što si naučio shvatiš.
I kada smo već kod fašizma, nacionalizma i Njemačke još jedna mi istorijska paralela naum pada. Ona nad kojom bi trebalo da se zamisliš ti koji si za jednu godinicu, tren u istorijskom trajanju, prešao put od nekoga ko bi na ramenima srpske omladine trebalo da prođe Beogradom do – izdajice.
I to si izdajica za umjereniji dio tvoje koalcije.
Za onaj drugi si jednostavno – Šiptar. “A ko još vjeruje Šiptaru?”
Paralela druga
Kada je Hitlerova Nacionalsocijalistička partija u novembru 1932. g. u Vajmarskoj republici (Njemačka) osvojila 33.1% glasova ili 196 poslanickih mjesta (za većinu je bilo potrebno 305) ništa nije ukazivalo da će austrijski kaplar postati predsjednik Vlade i da će ta činjenica dovesti do jedne od najvećih katastrofa u svjetskoj istoroji.
Međutim, na nagovor Franza fon Papena, prethodnog premijera iz Njemačke partije centra, Paul fon Hindenburg, predsjednik i po Ustavu najmoćniji čovjek u državi, povjerio je mandat Hitleru kojem je nekoliko konzervativnih njemačkih stranaka, koje su zarad upliva u nacističko biračko tijelo koje je već bilo naraslo na oko 1/3 koketirali sa nacizmom, obezbijedilo većinu.
Smatrali su da će im pozicija zavisnosti Hitlera od njihove podrške u parlamentu i ustavne pozicije predsjednika pomoći da ga pripitome i potčine.
Njihov plan je propao nekoliko mjeseci nakon izbora Hitlera na poziciju premijera jer je on u potpunosti pogazio Ustav, zaveo klasičnu diktaturu i teror, ukinuo sindikate, pokrajinske i centralnu vlast, razvlastio parlament i zabranio sve partije osim njegove.
Ubrzo je počeo bojkot jevrejskih proizvoda i radnji, zatim je zabranjen rad jevrejskim ljekarima, pa advokatima, novinarima, nastavnicima, profesorima, …
U proljeće 1933. g. formirani su prvi koncentracioni logori.
Vise od 50 miliona mrtvih širom svijeta i najstrašnije mašinerija smrti, mučenja i ubijanja strašni je bilans kobne političke greške nekoliko malih političkih partija koje su na vlast dovele Hitlera koji nikada u iole regularnim uslovima nije osvojio vise od 40% glasova na izborima.
U zoru, 5. septembra, potpredsjedniče Vlade zadužen za bezbjednosni sistem razvlaščen si zajedno sa Ministrom unutrašnjih poslova i direktorom Uprave policije.
Historia magistra vitae est – istorija je učiteljica života, kaže stara mudrost.
Sapienti sat, Dritane.
Potonja je URA.
Jer, Hannibal ante portas, Dritane.
Izvor: Antena M
