SAOPŠTENJE-Povodom 29 godina od otmice iz voza u stanici Štrpci i stradanja 20 nedužnih ljudi, Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori u potpunosti se solidariše sa porodicama i rodbinom stradalih i zahtijeva da se što prije prekine zamagljivanje pravosudne odgovornosti.
Bošnjačko vijeće podsjeća, da se prije dvadeset i devet godina, na prostoru tadašnje države Srbije i Crne Gore, desio neviđeni ratni zločin, izvršen nad dvadeset nedužnih ljudi, samo zbog njihovih imena, vjere i nacionalne pripadnosti. Zbog izvršenog zločina otmice putnika iz voza koji je saobraćao od Beograda prema Baru, sramežljivo je presuđeno samo jednom od tridesetak izvršilaca zločina. Od 2015. godine, u toku su veoma nevoljni i spori sudski postupci u Beogradu i u Sarajevu gdje se vodi postupak prema šesnaest optuženih za izvršenje zločina, po svemu sudeći sa veoma neizvjesnim ishodom.
Porodice stradalih nijesu u mogućenosti da prate suđenja niti da imaju svog zastupnika, pa sumnjamo da je i to dio opstrukcije pravde.
Proteklo vrijeme je najbolji saradnik mogućem zaboravu i ako se zna da ratni zločini ne zastarijevaju.
Bošnjački narod i svi časni ljudi u Crnoj Gori nemaju pravo i ne mogu zaboraviti žrtve teškog zločina nad civilima otetim iz putničkog voza „Lovćen 671” u stanici Štrpci 1993.godine.
Njihova tragična sudbina drastično je svjedočanstvo užasa, koji su uzrokovali mešetari nacionalizma i velikodržavnih projekata, ali i opomena da izvršioci i nalogodavci ne smiju proći nekažnjeno.
Zlo se stalno povampiruje, a suočavanje s prošlošću prvi je korak da jedno društvo nadvlada zlo u sebi, pravdom, sjećanjem i kajanjem.
Tragična sudbina otetih putnika i njihova monstruozna smrt, nije samo njihova sudbina – to je teret koji nosi svaki pravdoljubivi čovjek.
Na žalost, život u ovom vremenu obilježili su brojni ratni i politički mešetari, zvani i samozvani nosioci nacionalnih projekata i aspiracija tipa dominantnog naroda. U svemu tome, život radi prošlosti a ne radi budućnosti, prvi je korak na istorijskom putu stradanja naroda kome je umjesto stvarnosti, vodilja mitologija. U sudaru sa tim nesumnjivim socio-istorijskim zlom, jedini mogući izlaz je nastojanje suočavanja sa prošlošću, dijalog, razumijevanje i suživot.
Kada se u tom nastojanju dodje do one tačke sa koje svi, baš svi, bez kompleksa i prezira, sve zločine i zločince, ma kome oni pripadali, mogu pozvati, prozvati i osuditi, ili kada svaku nevinu žrtvu nastalu zločinom, mogu smatrati svojom žrtvom, time će nastati ono vrijeme dostojno čovjeka i slobodnog življenja na ovim prostorima.
Razumije se, bez obzira na motiv, monstruoznost i obim zločina, svako prikrivanje zločina, opstruisanje na putu ostvarivanja pravde, veličanje zločinaca, minimiziranje žrtava i sa narodnog aspekta podjelu zločina i žrtava na „njihove i naše“, drugo je ime za prihvatanje zločina kao sopstveni naum i saučesništvo.
Bez svake sumnje, i poslije toliko godina zabrinjava istina da u državama koje su pozvane da isprate sudsku pravdu, postoje jake strukture koje opstruiraju put djelotvorne pravde. Više je nego jasno, da se od onih koji ne priznaju istinu ustanovljenu odlukama medjunarodnog suda, nemože očekivati objektivna pravda, ali je isto tako osvjedočeno izvjesno da se društveni odnosi često i u kratkom vremenu mijenjaju, što čini nadu u neko bolje sjutra.
Bošnjačko vijeće, po ko zna koji put poziva Vladu, pravosudne institucije i političke strukture da konačno pogledaju istinu u oči, jer samo poštenim i iskrenim pristupom možemo otvoriti put ka svjetlijoj budućnosti, civilizaciskom prosperitetu svih naroda koji čine ovo društvo.
Zato moramo pamtiti da su nedužni ljudi stradali samo zbog svog imena!
Kao i činjenicu da državne institucije u Srbiji, BiH, i Crnoj Gori, ni poslije 29 godina nijesu procesuirale sve nalogodavce i počinioce ovog strašnog zločina.
Posebno zabrinjava izostanak volje da se pronađu posmrtni ostaci stradalih i na taj način ublaži bol porodicama.
Za ratni zločin u Štpcima osuđeni su samo Nebojša Ranisavljević na 15 godina zatvora i Mića Jovičić, sporazumno, na pet godina zatvora. I dalje nema presuda za optužene i njihove nalogodavce iz vojnih i političkih krugova.
Pozivamo Vladu i nadležna ministarstva da preduzmu sve aktivnosti i mjere koje mogu doprinijeti utvrđivanju pravde, – kažnavanju svih počinilaca zločina, – pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava i da se u Crnoj Gori obezbijedi trajna socijalna zaštita porodicama kao civilnim žrtvama rata.
