Tekst Pobjeda petak 8. mart 1985.
SVAKODNEVNI
ŽIVOT MALOG MJESTA:MURINO
ŽIVOT MALOG MJESTA:MURINO
PUTNICI
BEZ „PUTNOG PRAVCA“
BEZ „PUTNOG PRAVCA“
Snijeg je još u novembru zatrpao put preko Čakora. I ove zime, kao i bezbroj puta ranije, u svojim toplim domovima Murinjani su slušali vijesti o zatvorenom putnom pravcu Murino-Čakor-Peć.
Malo Murino je tako-zahvaljujući jednom „putnom pravcu“-postalo poznato širom zemlje. Novosti iz dalekih krajeva i zemalja zahvaljujući uobičajnim uređivačkim šemama, već godinama okončavaju sa Murinom. Murinjani su i ove zime masovno gledali TV Dnevnik; stare razmirice o tome da li se njihovo mjesto zove Murino ili Murina ponovo su aktuelne. Rasprave će trajati sve do sredine aprila: „putni pravac Murino-Čakor-Peć“ u to vrijeme postaje prohodan-o Murinu će se tek čuti početkom novembra.
Muke jednog nastavnika
U osnovnu školu „Petar Dedović“ ove godine nije upisani nijedan učenik prvog razreda. Prije desetak godina škola je imala 900 učenika. U školskim klupama danas sjedi 300 mališana. Prije desetak godina… Prije desetak i nešto više godina Murino je imalo pekaru, mesaru, obućarsku radnju, berbernicu. Odmah posle oslobođenja Murino je imalo i svoju hidrocentralu izgrađenu na obližnjoj Murinskoj rijeci. Pa dok su i veliki gradovi muku mučili sa strujom Murino se i danju i noću kupalo u izobilju svjetlosti. Uspomenu na te dane i danas čuva šaljiva pjesma koja se ponekad zapjeva na noćnim sjednicima:
Murino i sela
Sijalice krase
Danju gore a noću se gase…
Sa uličnom rasvjetom sada je sve u redu-pjesmu će vjerovatno uskoro prekriti veo zaborava. Ali zasluge za to neće pripasti revnosnim radnicima „Elektrodistribucije“, mladih je u okolnim selima sve manje, pa su i sjednici sve ređi. No s vremena na vrijeme organizuje se i po neki sjednik. Na njemu omladina ostane dugo, često i do zore. Uz meku pitku šljivu i ponekad harmoniku, igraju se i razonode na razne načine.
Nešto više živosti u svakodnevlje mještana unio je novoizgrađeni Dom omladine. U njemu postoji biblioteka sa 6 000 knjiga, čitaonica, TV sala, šah-sala. Dom omladine ima i bioskopsku salu ali nedostaje sredstava za nabavku kino-aparature.
-Taj film da ćemo u Murinu uskoro gledati
film, nećemo skoro gledati- kažu u šali Murinjani.
film, nećemo skoro gledati- kažu u šali Murinjani.
U osnovnoj školi, pod rukovodstvom profesora Miodraga Martinovića šezdesetak dječaka i djevojčica vrijedno uvježbava folklor. Mališani, priča nastavnik Martinović sa nestrpljenjem očekuju svaki praznik; toga dana svojim roditeljima i okupljenoj publici prikazuju šta su sve naučili u folklornoj sekciji. Ali nevolja je u sljedećem: ukoliko nastavnik Martinović ne naiđe na razumijevanje u Ivangradu i Plavu, pa ne nabavi potrebnu garderobu, mališani se rastuže i nevoljno igraju u vlastitim džemperima i pantalonama. A kad nastavnik Martinović nabavi garderobu-mališani tvrde: noge igraju same od sebe.
Čekajući fabriku
Sjedimo u kafani Hotela „Sjekirica“. Bez bojazni-Sjekirica je brdo koje se pruža iznad Murina. Hotel star i trošan: temelje je potkopao Lim, sobe prokišnjavaju, inventar je dotrajao, gostiju sve manje. Od kad je izgrađen dio Jadranske magistrale preko Rožaja „putnim pravcem Murino-Čakor-Peć“ i onda kada je otvoren, rijetko ko prolazi. Veličanstvene prirodne ljepote, planinski pašnjaci, vrleti i čakorske serpentine drijemaju u svojoj usamljenosti koju tokom ljeta samo naruši rijetki bruj motora, sjetna pastirska pjesma ili zvono čaktara ovna-predvodnika.
Lim teče, vrijeme pamti: Nekada se u hotel „Sjekirica“ nije moglo ući od brojnih turista. I po desetak autobusa bilo je parkirano ispred njega. Ali ako su turističke perspektive Murina odavno usahle, ostale nijesu: „Titeks“ će ovdje uskorootvoriti svoj pogon koji će zapošljavati 300 radnika uglavnom žena iz Murina, Plava, Gusinja i okolnih sela.
Murino |
-Otvaranje fabrike je veliki događaj za naš kraj-priča Milan Katić, predsjednik Mjesne zajednice Murino. Ne samo da će se značajno smanjiti broj nezaposlenih na području plavske opštine, već će se i mnogi koji su odavde otišli u potrazi za poslom vratiti svojim kućama. A to je veoma značajno-u nas je broj staračkih domaćinstava iz dana u dan sve veći.
Vrijedni predsjednik Mjesne zajednice priča nam o brojnim akcijama Murinjana: zimus su čistili snijeg sa seoskih puteva i pomogli starim u nevolji, nešto ranije su sagradili vodovod i uredili fudbalsko igralište a uskoro će zahvaljujući dobrovoljnim radnim akcijama ovdje zazvoniti i prvi telefoni. Predsjednik Katić ističe prisnu saradnju Murinjana i vojnika kasarne „Vujadin-Vujo Zogović“ sa Vjetrenika. Murinjani su i zimus bili u posjeti: svakom vojniku uručene su vunene bjelače, koje su u dugim zimskim noćima isplele djevojke i žene kako bi graničarima bilo toplije.
Puno lijepih riječi čuli smo na račun velikog prijateljstva koje vezuje Murino i Čazmu, grad u SR Hrvatskoj koje je pretočeno u pobratimstvo. Tamošnji „Čazma-trans“ je Mjesnoj zajednici do sada poklonio pet utobusa. Pobratimi se stalno obilaze i posjećuju. Nedavno su ovdje po ko zna koji put došli ljudi iz Čazme. Bilo je lijepo, veselo i prijatno. Pjesma se čula do duboko u noć, a boca je išla od ruke do ruke.
Sjutradan su autobusom „Čazmatransa“ gosti iz Čazme prebačeni do Ivangrada. Put preko Peći bio bi im bliži, ali je uveče javljeno-„putni pravac“ Murino-Čakor-Peć još je neprohodan.
Š. Vuković