Javna polemika koja se vodi ovih dana u vezi s planiranjem staze oko Plavskog jezera otvara pitanje: da li se zaista brani javni interes, ili se kroz priču o zaštiti jezera pokušava očuvati lični privilegovani pristup obali?
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine trenutno kreira Detaljni urbanistički plan (DUP) „Plavsko jezero“, čiji je rukovodilac master inž. arh. Dragana Radulović. Plan ima za cilj unapređenje ambijentalnog i funkcionalnog prostora u okolini jezera, pri čemu je predviđena izgradnja biciklističke i pešačke staze, kao i mogućnost integracije kanalizacione infrastrukture u istu trasu.
Međutim, određeni vlasnici parcela uz Plavsko jezero protive se planiranju staze jer bi im ona ukinula ekskluzivno pravo izlaska na jezero. Pokušavaju svim sredstvima da blokiraju donošenje ovog plana. Umesto da jasno saopšte svoje namere, koriste priču o kanalizacionoj mreži kao izgovor, dezavuišući javnost tvrdnjama da je staza nepotrebna i da ugrožava jezero.
Stručnjaci i činjenice govore drugačije. Upravo tom trasom prolazi prsten kanalizacije, koji bi konačno riješio problem fekalnih voda koje danas zagađuju Plavsko jezero od objekata uz obalu. Umjesto da podrže rješenje koje bi donijelo dugoročnu korist cijeloj zajednici, pojedinci se služe manipulacijama, pokušavajući da stvore lažnu dilemu između kanalizacije i staze, iako je jasno da se ove dvije stvari ne isključuju, već funkcionišu zajedno.
Ovakav pristup otvara pitanje da li se u Plavu vodi borba za opšte dobro ili za očuvanje privilegija pojedinaca. U razvijenim zemljama obale jezera i rijeka predstavljaju javno dobro dostupno svima, a ne privatnu imovinu pojedinaca koji nastoje da zadrže ekskluzivan pristup. Stoga je ključno donijeti odluku koja će imati dugoročan pozitivan efekat, umesto da se podlegne pritiscima uskih interesnih grupa.
Plavljanin koji živi u Lejk Plesidu u SAD-u, mjestu koje podsjeća na Plav i nalazi se na jezeru, komentarisao je ovu situaciju riječima:
“Ne mogu da vjerujem da ljudi ne žele pješačku i biciklističku stazu oko jezera, kad je svugdje u svijetu to normalna stvar. U razvijenim zemljama ovakve staze su standard, jer ne samo da omogućavaju ljudima da uživaju u prirodi, već služe i za zaštitu ekosistema. Ovdje, u Americi, staze oko jezera i reka često su multifunkcionalne – ispod njih se postavlja komunalna infrastruktura, uključujući kanalizaciju i vodovod. Na taj način se spriječava nekontrolisano zagađenje i istovremeno omogućava ljudima da koriste obalu na održiv način. Ne razumijen zašto bi neko bio protiv rješenja koje bi zaštitilo jezero, unapredijelo turizam i poboljšalo kvalitet života građana.”
